"Ona je tu. U tuzi kiše, po poljanama tiho hoda, i kuda stiže u vis diže usplahirena jata roda.
Polako penje se u brda, a kuda prođe, njezin put od otpalog je lišća žut. I u dol njime idu krda.
U jezero unese nemir, i ne vidiš mu više dna, a medvjed, koga putem sretne, odjednom zaželi se sna. A kada livadama dune Njen vjetar, uzbune se travke. U strništima tužno šušti: To polja slute snijeg i čavke.
Na cesti uveli se list U čudu digo: gle, ja skačem! A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem. "
Polako penje se u brda, a kuda prođe, njezin put od otpalog je lišća žut. I u dol njime idu krda.
U jezero unese nemir, i ne vidiš mu više dna, a medvjed, koga putem sretne, odjednom zaželi se sna. A kada livadama dune Njen vjetar, uzbune se travke. U strništima tužno šušti: To polja slute snijeg i čavke.
Na cesti uveli se list U čudu digo: gle, ja skačem! A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem. "
